Tribuson, Goran, hrvatski književnik (Bjelovar, 6. VIII. 1948). Studij jugoslavenskih jezika i književnosti i komparativne književnosti završio 1973. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. God. 1976–79. bio je stručni suradnik u Odjelu za međunarodnu suradnju Republičkoga komiteta za znanost, 1979–95. u Vjesnikovoj Agenciji za marketing, a 1995–2000. u Nakladi Leksikon. Od 1996. predaje filmski scenarij na Akademiji dramske umjetnosti. Redoviti je član HAZU od 2008. Kratke priče počeo je objavljivati početkom 1970-ih u prvom valu naraštaja fantastičara. Fantastične priče, u kojima prevladava zanimanje za okultizam, sotonizam, fantazmagoriju, mitologiju i srednjoeuropske lokalitete, a obiluju intertekstualnošću, metatekstualnošću i paradoksom, okupio je u zbirkama Zavjera kartografa (1972), Praška smrt (1975), Raj za pse (1978), Klasici na ekranu (1987) i Osmi okular (1998). Poslije napušta fantastiku, ali zadržava srednjoeuropsku ikonografiju i interes za okultno, što je uočljivo u romanima Snijeg u Heidelbergu (1980), u središtu kojega je sotonistička tema, Čuješ li nas, Frido Štern (1981), Ruski rulet (1982), koji nosi generičku oznaku »bulevarski roman«, a označava autorov prijelaz od eruditske fantastike prema trivijalnomu romanu, tj. prihvaćanje ludičke poetike i estetike campa. Romanom Potonulo groblje (1990) iskoračio je prema hororu, a fantastici se vratio u romanu Sanatorij (1993). Daljnji Tribusonovi romani dijele se na autobiografski obilježene »generacijske romane« (Polagana predaja, 1984; Legija stranaca, 1985; Povijest pornografije, 1988; Ne dao Bog većeg zla, 2002; Zbirka otrova, 2010), u kojima traga za osobnim i generacijskim identitetom te rekonstruira popkulturnu mitologiju 1960-ih, i na kriminalističke romane. Potonje zbirke autobiografskih »zapisa o odrastanju« – Rani dani (1997), Trava i korov (1999) i Mrtva priroda (2003) nastavak su tematske linije koja prati fenomen odrastanja i kulturne promjene 1960-ih. Seriju kriminalističkih romana otvorio je Zavirivanjem (1985), a potom su slijedili romani Made in U. S. A. (1986), Uzvratni susret (1986), Siva zona (1989), Dublja strana zaljeva (1991), Noćna smjena (1996), Bijesne lisice (2000) i Gorka čokolada (2004). U njima vješto i britko analizira hrvatsku socijalnu zbilju, a lik Nikole Banića, simpatičnoga istražitelja nesređena privatnoga života (rađenoga po uzoru na Philipa Marlowea R. Chandlera), postaje zaštitnim znakom Tribusonove detekcijske proze. U romanu Kuća u kojoj stanuje vrag (2006) bavi se analizom socijalne pozadine jedne prigradske četvrti. Piše i kritike, prikaze, kolumne, radijske, televizijske i filmske scenarije: Crvena prašina (1999) Z. Ogreste, Srce nije u modi (2000) B. Schmidta, Polagana predaja (2001) B. Gamulina, Potonulo groblje (2001) M. Jurana i Ne dao Bog većeg zla (2002) S. Tribuson.
