Kovačec, August
Kovačec, August
Biografska napomena

Akademik August Kovačec rodio se 6. kolovoza 1938. u Donjem Jesenju. Gimnaziju pohađao 1948-1956. u Krapini, gdje je 1956. maturirao. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao 1956-1960., a g. 1960. diplomirao francuski jezik i književnost (A) i ruski jezik i književnost (B). Pored toga dvopredmetnoga studija pohađao nastavu talijanskog, portugalskog, španjolskog te češkog, sanskrta i paleobalkanistike, a samostalno se sustavno bavio rumunjskim i upućivao se u druge romanske jezike. Akad. godine 1960/1961. i 1961/1962. radio kao lektor hrvatskoga na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Bukureštu. Istodobno se nastavio baviti proučavanjem romanske lingvistike, a posebnu je pozornost posvetio rumunjskoj povijesti jezika i dijalektologiji (pohađao nastavu kod akad. Alexandrua Rosettija i prof. dr. Jacquesa Bycka) te romanistici i hispanistici (nastava kod akad. Iorgua Iordana). Radi boljeg ovladavanja balkanistikom, prošao dvogodišnju intenzivnu nastavu albanskoga kod prof. dr. G. Brâncuşia. Istodobno se koristio bogatom knjižnicom Rumunjske akademije. Na preporuku prof. dr. V. Vinje i prof. dr. M. Deanovića iz Zagreba, prof. dr. Al. Rosetti omogućio mu je rad u Institutu za fonetiku i dijalektologiju Rumunjske akademije (fonetsko bilježenje na sluh i s pomoću aparata, pripremanje upitnika, rad s informatorima itd.). Potkraj 1961. stupio u vezu s akad. Emilom Petroviciem iz Cluja, stručnjakom za lingvističku geografiju i slavensko-romanske jezične veze, koji mu je dao mnogo vrijednih sugestija za izradbu doktorata, što ga je bio dogovorio s prof. dr. V. Vinjom u Zagrebu. Od listopada 1962. zaposlen kao asistent na Odsjeku za romanske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na Katedri za francuski jezik, baveći se u nastavi pretežito povijesnim i poredbenim aspektima francuskoga i drugih romanskih jezika i temama tzv. balkanske romanistike (uključivo i hrvatske romanistike). Doktorirao 1965. disertacijom “Opis današnjeg istrorumunjskog” temeljeći se na strukturalističko-funkcionalističkoj metodologiji i na uvjerenju da svi mjesni govori (ovdje istrorumunjski) funkcioniraju kao potpuni i živi sustavi za komunikaciju, kao i na vlastitoj spoznaji da se svi složeni mehanizmi kontakta i interferencije – koje je Uriel Weinreich nešto ranije prikupio i klasificirao iz mnogobrojnih jezika «s vlastitim institucijama» – mogu evidentirati (dapače, i kao proces izravno promatrati) gotovo u svoj svojoj ukupnosti na jezicima malih enklava koji ne raspolažu «vlastitim institucijama». Akad. godinu 1966/1967. proveo je u Parizu usavršavajući se u općoj lingvistici kod prof. Andréa Martineta (Sorbonne i École Pratique des Hautes Études) te u indoeuropskoj i općoj lingvistici kod prof. Émilea Benvenistea (École Pratique des Hautes Études), a bio je u vezi i s hispanistom prof. Bernardom Pottierom. Osim povijesti francuskoga jezika, francuske historijske gramatike i romanske lingvistike, u Bibliotheque Nationale u Parizu – radi boljega uvida u jezičnu povijest Francuske – proučavao je, među ostalim, okcitanski (provansalski), katalonski i baskijski. Ujesen 1967. izabran je za docenta na Katedri za francuski jezik, s posebnim obzirom na povijest francuskog jezika i romansku lingvistiku. Od tada do danas predaje glavninu kolegija koji se tiču povijesti francuskog jezika, starofrancuskog i romanske lingvistike, a nakon početka punog rada Katedre za španjolski predaje romansku lingvistiku, povijest španjolskog jezika i sl. predmete također i za potrebe te katedre. Ljeti 1969. dva i pol mjeseca bio je na studijskom boravku u Španjolskoj, gdje je sudjelovao na međunarodnom tečaju za španjolske i strane hispaniste (osobito doktorande), što ih svake godine organizira Visoki savjet za znanstvena istraživanja (CSIC) iz Madrida. Ondje je stupio u kontakte koji su mu bili korisni za potonje bavljenje židovskošpanjolskim u Dubrovniku i Sarajevu. God. 1973. izabran za izvanrednog, a g. 1983. za redovitog profesora (g. 1999. u trajno zvanje red. profesora). Od 1968. predaje na Postdiplomskom studiju lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a do 1990. redovito je predavao i na postdiplomskim studijima u Dubrovniku (“Kultura istočne obale Jadrana” i “Lingvistika”). God. 1969-1971. bio (izvršni) tajnik IV. Međunarodnog kongresa mediteranskih lingvističkih studija (Dubrovnik, travanj 1971). Sudjelovao u više znanstvenih projekata (npr. Romanski jezici SFRJ). God. 1984., 1980. i 1982., svaki put po jedan trimestar, gostovao kao profesor na Sveučilištu u Lundu u Švedskoj. Obavljao dužnost pročelnika Odsjeka za romanistiku u jednome dvogodišnjem mandatu i u tri mandata dužnost zamjenika pročelnika. God. 1978/1979. i 1979/1980. bio predstojnik (“dekan”) Odjela za jezike i književnosti Filozofskog fakulteta (Odjel je okupljao sve neofilološke grupe). Voditelj je Katedre za francuski jezik i Katedre za romansku lingvistiku. God. 1993. biran za člana Nacionalnoga vijeća za znanost, ponovno izabran 1997. Od 1992. do 1999. sudjelovao (kao član Odbora za lektorate pri Ministarstvu znanosti) u organiziranju lektorata hrvatskoga jezika na inozemnim sveučilištima. Od 1991. stalni je vanjski suradnik Leksikografskoga zavoda “Miroslav Krleža”: od 1991. do 1996. glavni urednik “Hrvatskoga općeg leksikona” i od 1996. pomoćnik glavnoga urednika “Hrvatske enciklopedije”.Redoviti član Razreda za filološke znanosti od 30.01.1997.

Povezani zapisi - autor
Povezani zapisi - predmet
Geokodirani podaci
jezikoslovacleksikograf