Rođen 20. srpnja 1924. u Maljkovu, kraj Sinja. Niže razrede franjevačke gimnazije završio u Sinju, a više razrede u gimnaziji u Osijeku. Od 20. srpnja 1942. do kraja rata sudjelovao u slavonskim partizanskim postrojbama kao borac i politički komesar čete i bataljuna. U članstvo KPJ primljen 1942. Od 1945. do 1960. bio na službi u JNA u svojstvu nastavnika povijesti ratova u visokim vojnim školama i Akademiji. U Beogradu 1955. završio Pravni fakultet kao izvanredni student na “konspirativan” način jer su vojne vlasti svojim oficirima zabranjivale studiranje na sveučilištima. Nakon izlaska iz vojske počinje istraživački rad na problemima društvenog razvoja, prvo u svojstvu novinara (1960/61) zatim u ulozi rukovoditelja grupe Saveza Sindikata Jugoslavije za samoupravljanje. Na osnovi rezultata istraživanja samoupravljanja i političkog djelovanja 1965. izabran je za člana Predsjedništva sindikata Jugoslavije kao predstavnik Hrvatske. Sredinom 1960-ih sudjeluje u političko ekspertnim timovima za projektiranje i praćenje privredne i društvene reforme (1964.-1967.) i istodobno pohađa postdiplomski studij kojega završava s doktoratom znanosti iz oblasti ekonomije na zagrebačkom sveučilištu 1965. Po dogovoru s hrvatskim rukovodstvom dolazi 1967. u Zagreb i preuzima dužnost direktora Instituta za historiju radničkog pokreta. Odlukom Predsjedništva SKJ imenovan 1969. direktorom Centra za društvena istraživanja sa zadaćom okupljanja znanstvenih institucija i pojedinaca iz svih republika na izradi idejnoteorijskih osnova za reformu federacije 1971. i izradu Ustava 1974. Nakon usvajanja Ustava vraća se ponovno u Zagreb na Fakultet političkih znanosti gdje je izabran za profesora i dekana u dva mandata (1974/75-1978/79). U fazi tzv. maspoka (1969-72) bio na strani Bakarićeve frakcije, a od usvajanja ustava 1974. se jače angažirao u borbi protiv ideološkog dogmatizma, unitarizma i centralizma zbog čega nije reizabran za člana centralnog komiteta i zastupnika u Saboru 1982. Nakon izlaska iz državno partijske strukture 1982. jače se angažirao u znanstvenom radu. Za člana suradnika JAZU izabran 31. ožujka 1980., a za izvanrednog člana 18. svibnja 1982., a 24. srpnja 1991. za redovitog člana HAZU. Potkraj 1989. na 11 kongresu SKH ponovno izabran za člana centralnog komiteta kao pripadnik reformske struje u Savezu komunista. Na 1. sjednici višestranačkog Sabora izabran za člana državnog predsjedništva SRH (potpredsjednika Republike Hrvatske) od 30. 5. 1990. do 1. 1. 1991.